Danas, 29. septembra 2025. godine, obeležava se Međunarodni dan podsećanja na značaj smanjenja rasipanja hrane (International Day of Awareness of Food Loss and Waste), šesti put od kada je proglašen. Ovaj dan predstavlja ključnu priliku za podizanje svesti o jednom od najhitnijih izazova našeg vremena – problemu gubitka i rasipanja hrane koji pogađa milijarde ljudi širom sveta.

Nastanak i značaj dana

Generalna skupština Ujedinjenih nacija je 19. decembra 2019. godine usvojila Rezoluciju 74/209 kojom je proglasila 29. septembar Međunarodnim danom podsećanja na značaj smanjenja rasipanja hrane. Ovaj datum je prvi put obeležen 2020. godine, sa ciljem da pokrene globalne i lokalne akcije za smanjenje gubitka i rasipanja hrane, kao i da podstakne kolektivno delovanje ka ostvarivanju Cilja održivog razvoja 12.3.

Dan zajednički organizuju Organizacija UN za hranu i poljoprivredu (FAO) i Program UN za životnu sredinu (UNEP), fokusirajući se na promociju inovacija i cirkularnih ekonomskih pristupa u prehrambenim sistemima.

Globalne dimenzije problema

Alarmantni podaci o rasipanju hrane

Najnoviji podaci pokazuju zabrinjavajuće razmere problema:

  • 1,05 milijardi tona hrane se baci svake godine na nivou maloprodaje, ugostiteljstva i domaćinstava
  • 19% hrane dostupne potrošačima se rasipa
  • Oko 13,2% proizvedene hrane se gubi između žetve i prodaje
  • Jedna trećina sve proizvedene hrane za ljudsku potrošnju se nikad ne pojede

Ekonomske posledice

Ekonomski gubici usled rasipanja hrane dostižu 940 milijardi dolara godišnje na globalnom nivou. U Evropskoj uniji, preko 59 miliona tona hrane (132 kg po stanovniku) se baci svake godine, sa procenjenom vrednošću od 132 milijarde evra. Ova cifra ilustruje ogroman ekonomski potencijal koji se gubi kroz neefikasno upravljanje hranom.

Uticaj na životnu sredinu

Rasipanje hrane ima dramatičan uticaj na klimatske promene:

  • 8-10% globalnih emisija gasova sa efektom staklene bašte potiče od rasipanja hrane
  • Ova cifra je tri puta veća od ukupnih emisija vazduhoplovnog sektora
  • Kada bi rasipanje hrane bilo država, bila bi treći najveći emiter gasova na svetu, odmah posle Kine i SAD

Proizvodnja bačene hrane troši ogromne količine resursa – četvrtinu sve vode koju koristi poljoprivreda, površinu zemljišta veličine Kine, i odgovorna je za značajan deo emisija metana kada se hrana razlaže na deponijama.

Paradoks gladi i rasipanja

Jedna od najšokantniijih činjenica je da se ogroman problem rasipanja hrane dešava uporedo sa rastućom globalnom glađu:

  • 673 miliona ljudi (8,2% svetskog stanovništva) je gladovalo u 2024. godini
  • 2,3 milijarde ljudi se suočava sa umerenom ili ozbiljnom nesigurnošću hrane
  • Količina bačene hrane mogla bi da hrani 154 miliona ljudi godišnje

Situacija u Srbiji

Statistike rasipanja hrane

Prema najnovijim podacima, u Srbiji se na godišnjem nivou baci oko 780.000 tona hrane, što je ekvivalentno 110 kg po stanovniku. Ova brojka je za 80 kg niža od EU proseka, ali ipak predstavlja značajan problem.

Prosečan stanovnik Srbije godišnje baci:

  • 10,18 kg hleba
  • 7,18 kg mesa
  • 6,74 litara mleka
  • 5,7 kg voća
  • 5,33 kg povrća

Inicijative za smanjenje otpada

U Srbiji se primenjuju različite inicijative za borbu protiv rasipanja hrane:

  • Banka Hrane deluje od 2006. godine, povezujući donatore i primaoce viška hrane
  • Pilot projekat „The Food Shifters“ u Beogradu (2019-2020), podržan od strane GIZ-a i UNDP-a
  • „Bio-waste Management Challenge Call“ (2020), podržan od švedske razvojne agencije

Posebno je značajan projekat sakupljanja otpada hrane u ugostiteljskom sektoru, gde je od aprila do jula 2024. godine sakupljeno skoro 24 tone otpada hrane i prerađeno u biogas, sprečavajući emisiju 16,5 tona CO2.

Ambiciozni ciljevi za 2030.

Cilj održivog razvoja 12.3 postavlja jasne ciljeve za 2030. godinu:

  • Prepoloviti rasipanje hrane po glavi stanovnika na nivou maloprodaje i potrošača
  • Smanjiti gubitke hrane duž proizvodnih i distributivnih lanaca

Međutim, trenutni napredak je zabrinjavajuće spor. Sa samo šest godina do ciljnog datuma, SDG 12.3 postaje sve teži za dostizanje.

EU ciljevi

Evropska unija je postavila pravno obavezujuće ciljeve za države članice do 2030. godine:

  • 10% smanjenje u preradi i proizvodnji
  • 30% smanjenje po glavi stanovnika u maloprodaji i potrošnji (restorani, ugostiteljstvo i domaćinstva)

Zaustavimo rasipanje hrane

Ovogodišnja tema dana naglašava hitnost problema: „Zaustavimo rasipanje hrane! Za ljude i planetu!“. Eksperti pozivaju sve aktere – od proizvođača, investitora i preduzeća do potrošača, akademskih institucija i vladinih organizacija – da identifikuju barem jednu „vrelu tačku“ rasipanja hrane i preduzmu konkretne akcije.

Praktični koraci za smanjenje rasipanja

Na individualnom nivou:

  • Bolje planiranje obroka i kupovine
  • Pravilno skladištenje hrane
  • Kreativno korišćenje ostataka
  • Razumevanje datuma na deklaracijama

Na institucionalnom nivou:

  • Investiranje u tehnologije za praćenje otpada
  • Edukacija osoblja
  • Unapređenje politika upravljanja hranom
  • Partnerstva sa bankama hrane za doniranje viška

Značaj smanjenja rasipanja hrane

Međunarodni dan podsećanja na značaj smanjenja rasipanja hrane predstavlja više od simboličnog obeležavanja – to je poziv na hitnu akciju. Sa rastućim globalnim stanovništvom koje se očekuje da dostigne 9,7 milijardi do 2050. godine, rešavanje problema rasipanja hrane postaje ključno za obezbeđivanje održive budućnosti hrane za sve.

Smanjenje rasipanja hrane nije samo moralni imperativ u svetu gde milioni gladuju, već i praktična klima rešenja koja može da smanji globalne emisije gasova sa efektom staklene bašte do 5%. Svaki od nas ima ulogu u ovoj borbi – počevši od naših domova, preko radnih mesta, do globalnih politika. Vreme je da prepoznamo rasipanje hrane kao jedan od najvažnijih izazova našeg vremena i da delujemo sada, dok još uvek imamo priliku da ostvarimo pozitivne promene