Da li se u tvojoj školi reciklaža stvarno radi — ili je to samo plakat na zidu i priča jednom godišnje? U trećoj epizodi pričamo o tome kako organizovati reciklažu u školi tako da postane navika, a ne “akcija koja se zaboravi”.

Moj gost je Željko, i zajedno prolazimo kroz ono najpraktičnije: od čega se kreće kad želiš da pokreneš eko akciju, šta najviše motiviše učenike — takmičenje, nagrade ili osećaj da menjamo školu — i kome se obraćaš za podršku: školi, opštini, organizacijama ili firmama.

Pričamo i kako izgleda sistem od prikupljanja do predaje materijala, gde taj otpad na kraju odlazi, koje su bile početne greške i šta su iz njih naučili. A na kraju dobijaš i 5 jasnih koraka kako da i tvoja škola pokrene reciklažu koja traje. Ako želiš da se nešto stvarno promeni — ovo je epizoda za tebe.

Eto, čuli smo kako reciklaža u školi prestaje da bude “plakat na zidu” i postaje navika — tek kad imaš jasna pravila, odgovorne ljude i sistem koji radi svaki dan. A sad da napravimo mali presek: šta je novo kod nas, a šta se u svetu dešava baš na toj liniji — škole kao mesto gde se uči ekologija kroz praksu.

Kod nas, važna stvar je da je početkom decembra 2025 usvojen novi Zakon o upravljanju otpadom, koji država predstavlja kao sistemski korak ka smanjenju nastanka otpada i uređenijem upravljanju (po “evropskim i svetskim standardima”). To je bitno za škole jer bez jasnih pravila i kontrole sve ostane na dobroj volji par ljudi.

Druga stvar: i dalje se priča o uvođenju depozitnog sistema za ambalažu — RTS navodi scenarijo da bi mogao da krene 2027, ako se tokom 2026 donese novi zakon o ambalažnom otpadu. I to je zanimljivo baš za škole: depozit menja igru jer “prazna flaša” dobije vrednost — i odjednom je lakše organizovati prikupljanje, takmičenje odeljenja ili akciju za neku zajedničku stvar. 

A na terenu već ima konkretnih školskih modela: recimo edukativno–takmičarski projekat „Eko junaci u akciji“ uključuje preko 18.000 đaka u više gradova, sa kutijama za odvajanje ambalaže i jasnim pravilima + nagradama — baš ono što pretvara ideju u naviku. 

U svetu, škola se sve češće posmatra kao “mini-grad” gde se navike vežbaju svaki dan. Eco-Schools, najveći globalni program održivih škola, navodi da je u 2025 prisutan u 101 zemlji, sa oko 52.552 škole i preko 13,7 miliona učenika u sistemu.
U Britaniji, Eco-Schools UK kaže da je u školskoj 2024–25 više ustanova nego ikad apliciralo za Green Flag (zeleni sertifikat), što govori da “eko akcije” sve manje ostaju usamljen događaj, a sve više postaju školska rutina.
A na nivou EU vidi se isti smer: na platformi School Education Gateway postoje svežiji kursevi koji učenike i nastavnike vode kroz pravljenje plana za smanjenje plastike u školi i zajednici — znači, fokus je na akciji, ne samo na teoriji.
I UNESCO gura sličnu priču kroz “greening education” partnerstva — ideja je da se ekologija ne uči samo iz lekcije, nego kroz način na koji škola funkcioniše. 

Dakle: kad pričamo o reciklaži u školi, najnovije poruke su jasne — pravila + sistem + motivacija. Srbija ide ka jačem okviru kroz novi zakon, depozit se ponovo ozbiljno pominje, a školski programi pokazuju da takmičenje i jasna logistika rade posao. U svetu, “zelene škole” rastu jer svi vide isto: škola je najbolji poligon da navika postane normalna stvar. I to je suština — ne akcija jednom godišnje, nego mala rutina svaki dan.