Evropski dan čistog vazduha, koji se svake godine obeležava 19. jula, prilika je da se osvrnemo na kvalitet vazduha koji svakodnevno udišemo i na posledice koje zagađenje ima po naše zdravlje, životnu sredinu i društvo u celini. U svetu, a naročito u Evropi, zagađenje vazduha i dalje predstavlja najveći ekološki rizik po ljudsko zdravlje, odgovorno za više od 300.000 prevremenih smrti godišnje.

Uprkos tome što su mnoge zemlje uvele strože propise i tehnologije za prečišćavanje vazduha, stvarnost je da se stanovnici velikog broja gradova i dalje izlažu štetnim česticama koje svakodnevno prolaze kroz pluća, krvotok i čitav organizam. A gde smo tu mi – Srbija, i konkretno Novi Sad?

Kvalitet vazduha u Srbiji – brojke koje nas ne smeju ostaviti ravnodušnim

Prema izveštajima domaćih i međunarodnih organizacija, Srbija je godinama unazad među najzagađenijim zemljama Evrope kada govorimo o kvalitetu vazduha. Tokom grejne sezone, vrednosti PM2.5 i PM10 čestica u mnogim gradovima, uključujući Novi Sad, često premašuju preporučene vrednosti Svetske zdravstvene organizacije. To znači da svakodnevno dišemo vazduh koji nije bezbedan – a posledice toga nisu bezazlene.

Zagađenje vazduha je direktno povezano sa:

  • bolestima disajnih puteva (astma, bronhitis, hronični kašalj),
  • kardiovaskularnim oboljenjima,
  • preranim starenjem organizma i smanjenom kognitivnom funkcijom,
  • povećanim rizikom od raka pluća.

Najugroženiji su deca, stariji sugrađani i osobe koje već imaju zdravstvene tegobe, ali – istina je – nema osobe koja je imuna na zagađeni vazduh.

Šta Evropa radi – i zašto je to važno za nas?

Evropska unija je 2024. godine usvojila novu direktivu o kvalitetu vazduha, kojom su postavljeni ambiciozni ciljevi za smanjenje zagađenja do 2030. godine. Među merama su:

  • Smanjenje koncentracije štetnih čestica PM2.5 i PM10,
  • Bolje praćenje i izveštavanje o kvalitetu vazduha,
  • Podrška gradovima za prelazak na održiviji saobraćaj i grejanje,
  • Ulaganja u zelenu infrastrukturu – parkove, drvorede i biciklističke staze.

Gradovi poput Frajburga, Kopenhagena, pa i Brisela, pokazuju da se strateškim i dugoročnim merama može značajno poboljšati kvalitet života. Bicikli, električni autobusi, zabrana automobila u centru, sadnja hiljada stabala – sve to daje rezultate.

A gde je tu Novi Sad?

I Novi Sad ima potencijal da ide ovim putem. Grad ima solidnu osnovu – biciklističke staze, zelene površine i sve veću svest građana o važnosti zaštite životne sredine. Međutim, postoji mnogo prostora za unapređenje:

  • Uvođenje dodatnih senzora za merenje kvaliteta vazduha u realnom vremenu,
  • Povećanje broja zelenih površina, drvoreda i mini-parkova po naseljima,
  • Snažnija promocija korišćenja bicikla i javnog prevoza, uz bolje uslove i sigurnost,
  • Regulacija i postepena zamena individualnih ložišta i zagađujućih izvora grejanja.

Na lokalnom nivou, građani Novog Sada i drugih gradova u Srbiji već se okupljaju oko zelenih inicijativa, akcija pošumljavanja i urbanih bašti. To su koraci u pravom smeru.

Čist vazduh je pravo – ne privilegija

Važno je naglasiti da pravo na čist vazduh nije luksuz, već osnovno ljudsko pravo, priznato od strane Ujedinjenih nacija. Zagađenje vazduha ne poznaje granice, pol, uzrast ili društveni status – svi dišemo isti vazduh.

Upravo zato je Evropski dan čistog vazduha, koji se obeležava 19. jula, poziv na kolektivnu akciju – za čistiji, zdraviji i održiviji život. Nije reč samo o velikim promenama na nivou institucija – i male navike u svakodnevnom životu imaju moć da doprinesu boljoj slici:

  • Izađimo više peške ili biciklom
  • Sadimo drveće i podržimo lokalne eko-akcije
  • Održimo automobile ispravnim i smanjimo njihovu upotrebu
  • Edukujmo decu i širu zajednicu o važnosti čistog vazduha

Bez čistog vazduha nema zdravog društva

19. jul nas podseća da bez čistog vazduha nema zdravog društva. Srbija, i Novi Sad u njenom srcu, mogu i moraju učiniti više. Kroz pametne odluke, podršku zajednice i odgovorno ponašanje svih nas – čistije nebo iznad Srbije nije nemoguće.

Zato ovog Evropskog dana čistog vazduha, udahnimo dublje, ali i razmislimo – šta ćemo ostaviti onima koji dolaze posle nas?