Da li si ikad čuo izraz “ekološki otisak” i pomislio: “To je neka brojka za naučnike, nema veze sa mnom”? U ovoj epizodi pokazujemo da ima — i te kako. Jer ekološki otisak je zapravo mera koliko prirodnih resursa trošimo da bismo živeli ovako kako živimo, i koliko planeta “plaća račun” za naše navike.

Moja gošća je Nevena, stručnjak za održivi razvoj, i zajedno objašnjavamo jednostavno: šta je otisak, šta je biokapacitet, kada ulazimo u ekološki dug, i šta najnoviji podaci govore o svetu — ali i o Srbiji. Pričamo i o tome šta najviše puni naš otisak: hrana, prevoz, energija, garderoba, tehnologija… i koje su tri promene koje možeš da uradiš bez drastičnih odricanja, a da razlika bude velika.

U interaktivnom delu radimo i mini “kalkulator” — gde mladi mogu da izračunaju svoj otisak i šta bi značilo kad bi ceo svet živeo kao najbogatije zemlje. Ako želiš da shvatiš gde je tvoj “najveći trag” — i kako da ga smanjiš već od sutra — ovo je epizoda za tebe.

To je bio razgovor sa Nevenom o ekološkom otisku — pojmu koji zvuči kao brojka, ali zapravo priča o našem svakodnevnom životu. Ekološki otisak je, uprošćeno, mera koliko “prostora prirode” trošimo da bismo obezbedili sve što koristimo i da bi se “upio” otpad koji pravimo.
A biokapacitet je druga strana medalje: koliko priroda realno može da obnovi za godinu dana. Kada trošimo više nego što se obnovi — ulazimo u ekološki dug.

Da to stavimo u kontekst sveta: Earth Overshoot Day za 2025. pada 24. jula — to je dan kada čovečanstvo potroši godišnji “budžet prirode”, pa ostatak godine živimo “na minus”.
Prema istom izvoru, trenutno trošimo prirodu oko 80% brže nego što Zemlja može da obnovi, što se često prevodi kao da nam treba oko 1,8 planeta za ovakav tempo života.
I još jedna važna stvar: u toj računici ugljenik (emisije iz fosilnih goriva) čini najveći deo otiska — oko 61% globalnog ekološkog otiska.

A gde je tu Srbija? Ako uzmemo indikator “kako bi izgledalo kad bi svi živeli kao mi”, Country Overshoot Day za Srbiju u 2026. je 16. maj — što znači da bi globalni godišnji biokapacitet bio potrošen već tada, kad bi ceo svet živeo na nivou potrošnje Srbije.
A postoji i drugi ugao: Country Deficit Day — kada potrošnja jedne zemlje premaši ono što njeni sopstveni ekosistemi mogu da obnove. Za Srbiju je u 2026. to 18. jun.
Poenta nije da se uplašimo datumima — nego da vidimo gde su “poluge”: energija, grejanje, prevoz, hrana, kupovina, bacanje hrane… tu se otisak najviše pravi.

I za kraj, par kratkih aktuelnosti iz okruženja i sveta:
U Novom Sadu je razmatran Plan energetske efikasnosti za 2026. — ovakve mere su baš praktičan primer kako se otisak smanjuje “u realnom životu”, kroz manju potrošnju energije i bolje upravljanje resursima.
Na nivou Srbije, usvojen je novi Zakon o upravljanju otpadom (decembar 2025), sa fokusom na prevenciju nastanka otpada i uređeniji sistem evidencije i kontrole.
A u svetu, proces oko globalnog sporazuma o plastici ulazi u novu fazu — u Ženevi je za 7. februar 2026. zakazan nastavak u okviru INC procesa (organizacijski deo), što je signal da tema ostaje visoko na agendi.
Istovremeno, i na klimatskoj strani, posle COP30 iz Beléma poruka je da je međunarodna saradnja i dalje “živa”, uz naglasak da je cilj 1,5°C i dalje dostižan samo uz ozbiljno ubrzanje.Ako bismo ovu epizodu sveli na jednu rečenicu: ekološki otisak nije etiketa “dobar/loš” — nego instrument koji nam pokazuje šta tačno da menjamo prvo, korak po korak.