Vanja Petković, osnivač udruženja “Čepom do osmeha”,  koja je ujedno i  diplomirani ekolog i master analitičar zaštite životne sredine, još kao studentkinja došla je na ideju da plastični čepovi mogu da se iskoriste i nečiji život učine lepšim, i to život onih kojima je pomoć posebno potrebna.

Vanja nam u ovom intervjuu iznosi svoj stav o edukovanosti građana Srbije u oblasti zaštite životne sredine, kao i aktuelnim projektima koje sprovodi zajedno sa svojim timom. Kao diplomirani ekolog, master analitičar za zaštitu životne sredina, doktorand nauke o zaštiti životne sredine, a najvažnije majka troje dece, Vanja Petković se vodi principima širenja empatije i solidarnosti prema osobama sa invaliditetom i prema našoj životnoj sredini.

Osnivač i predsednica najmasovnije humanitarno-ekološke organizacije „Čepom do osmeha„, koja okuplja preko 7000 volontera na nivou cele Srbije govoriće o tome kako balansira između posla i porodice. Za nju, „Čepom do osmeha“ nije samo projekat, već i način života i trudi se da svojim ličnim primerom utiče na svoje uže i šire okruženje.

Kako je nastala ideja da razvijanjem ekološke svesti radite na unapređenju zaštite životne sredine?

Još kao studentkinja ekologije pa kao master analitičar zaštite životne sredine, a kasnije i na terenu, uvidela sam da je svest naših građana, kada je ekologija u pitanju, na jako niskom nivou. Sakupljanjem čepova pomažemo deci sa invaliditetom kupovinom pomagala za njihovo svakodnevno funkcionisanje. Kasnije, osnaženi podrškom građana, „Čepom do osmeha“ je došao do mnogo značajnih projekata i aktivnosti koje i dan danas sprovodimo. Dakle, mogu slobodno reći da “Čepom do osmeha” nije moj projekat, već način zivota. Na primer, jedan od novijih projekata koji smo osmislili jeste naša aplikacija Ekoheroj. Instaliranjem ove aplikacije na mobilne uređaje pružamo mogućnost građanima da dobiju informacije o svim reciklažnim mestima u Srbiji, lokacije gde mogu da odnesu otpad i čepove na separaciju. Takođe, mogu da uslikaju određeni ekološki problem, pošalju nam fotografiju i na taj način prijave problem. Naš tim će odmah delovati i pokušati da nađe rešenje.

Jedan od, možemo slobodno reći, najznačajnijih rezultata za ovih jedanaest godina rada jeste otvaranje Akademskog centra za zaštitu životne sredine i društvene odgovornosti.

Recite nam koja je misija istog?

Kao inicijator i potpisnica Novosadske deklaracije razumevanja i potrebe zajedničkog delovanja za održiv, pametan i inkluzivan rast Srbije krajem 2022. godine, organizacija “Čepom do osmeha” čiji sam osnivač se strateški opredelila da u daljem radu i aktivnostima obuhvati sve tri dimenzije održivog razvoja: društvenu, ekonomsku i dimenziju zaštite životne sredine. Akademski centar je logičan sled. On pruža mogućnost za povezivanje svih zainteresovanih relevantnih aktera koji svojim delovanjem mogu da doprinesu efikasnijijem sagledavanju i rešavanju izazova u oblasti zaštite životne sredine i socioekonomskog razvoja u svojim lokalnim zajednicama. Kao što je deklaracija nazvana po gradu Novom Sadu, tako delovanje i uticaj Akademskog centra ima regionalni i međunarodni opseg.

Uz privredne subjekte, Centar će animirati kako državne organe, formalne organizacije, tako i neformalne grupe, udruženja građana. U cilju dostizanja i ostvarivanja ciljeva definisanih u Agendi 2030, strateškim aktima EU i Pariskom sporazumu o klimatskim promenama, neophodna je intenzivna saradnja na svim nivoima. Prvi korak na putu ka takvoj budućnosti mora podrazumevati promene kako Srbija ne bi postala država visoko ranjiva na uticaj klimatskih promena. Kriza podstiče inovacije i promene u kvalitetu života naših građana, a one su najpotrebnije u sferi životne sredine i ekologije. Struka mora više da se čuje u oblasti zaštite životne sredine. Ovo je idealno vreme za naše uključivanje, da se čuje naš glas, predlozi struke o unapređenju životne sredine. Edukacije, koje će se sprovoditi u Akademskom centru, namenjene su svim uzrasnim kategorijama stanovništva, na svim obrazovnim nivoima.

Cilj nam je da kroz predavanja i edukacije koje ćemo održavati u prostorijama Akademskog centra u Novom Sadu, podstaknemo ekološki odgovorno ponašanje građana i u tom smislu doprinesemo stvaranju čistije i zdravije Srbije. Edukacije za decu na temu zaštite životne sredine su jedna od mnogobrojnih aktivnosti koje sprovodite. Kako one praktično izgledaju i na čemu su zasnovane?

Kako mališani reaguju na njih?

Što se tiče edukativno-ekoloških radionica, s ponosom mogu reći da je kroz njih prošlo preko sto hiljada mališana na nivou cele Srbije. Dakle, preko sto radionica godišnje se organizuje u predškolskim, osnovnoškolskim i srednjoškolskim ustanovama. Često gostujem kao predavač i na fakultetima, gde pričamo o značaju životne sredine, edukujemo omladinu i decu o širenju empatije i solidarnoti prema našoj životnoj sredini i prema osobama sa invaliditetom. Ono što mi njih konkretno učimo su osnove o primarnoj separaciji otpada, odnosno o tome da oni kao pojedinci i te kako mogu da daju svoj doprinos. Svako od nas, kada vrši primarnu separaciju otpada u svom domu, mnogo utiče na očuvanje naše životne sredine. Takođe, teorija podrazumeva i davanje primera koliko je određenim predmetima potrebno vremena da se razlože u našoj životnoj sredini, koji otpad je od čega nastao, kako se reciklira taj otpad…

Radionice su prilagođene uzrastu i s tim u vezi je razvijena dinamika radionice. Sa najmlađima se u drugom delu igramo i pravimo mozaik od plastičnih čepova, koji najčešće nosi oblik za njih važnih pojmova, npr. Sunce, leptir ili naziv njihove škole ili vrtića, zatim pravimo igračke od reciklabilnih materijala, razgovaramo o ponovnoj upotrebi raznih predmeta. Edukativne radionice predstavljaju taj teoretski deo koji je svakako važan, a nakon toga sledi i praktični. Učenike starijih razreda i studente u praktičnom delu radionice upoznajemo sa eko karavanom i mobilnom aplikacijom Ekoheroj. Pravimo i kratke testove da vidimo koliko je usvojeno znanje i uvek im dajemo mogućnost za pitanja, komentare i iznošenje njihovih ideja za rešavanje određenih problema. U svakom slučaju, svi su oduševljeni i pokazuju veliku ozbiljnost i odgovornost. Svaka naredna radionica nam samo potvrđuje da je edukacija od izuzetne važnosti. To je put do ekološki odgovornog društva.

Postoje osobe koje motiviše rezultat i koji “rade” na pohvale. S druge strane ima i ljudi kojima je  kritika najveći vetar u leđa. U koju grupu od ove dve Vi spadate?

U suštini, pozitivna sam, optimistična osoba i kod mene je čaša uvek do pola puna. Smatram da je dobronamerna kritika u redu, ali hajde da se okrenemo rešenjima. Ja sam uvek u radu, da li sa svojim timom ili u susretu sa donosiocima odluka, gledala da predočim dobru energiju i podsticaj ka zajedničkom rešenju. Takođe, trudim se da sama budem primer kako treba postupati. Naravno, da ukazujem na greške ukoliko postoje, ali i te kako se kritika može lepo „upakovati“ i predstaviti pojedincu na lep način.

Pošto ste vi „žena sa terena“, ali sa druge strane ste potkovani znanjem struke, kakvo je Vaše iskustvo? Imaju li građani naše zemlje dovoljno edukacije o ekologiji, reciklaži i generalno zaštiti životne sredine?

Ceo život sam bila neko ko je pun energije, volim da pokrećem ljude oko sebe – da li da počnu da sakupljaju plastične čepove ili kroz aktivnosti i projekte koje sprovodimo na nivou cele Srbije. Kod naših građana postoji želja, ali moramo raditi još na edukaciji o primarnoj separaciji otpada. Postoji mnogo divljih deponija, mnogo nezainteresovanih građana, needukovanih, pre svega. Verujem da stalnim edukacijama o neminovnim posledicama koje će se desiti u budućnosti ako ne recikliramo, i sa druge strane šta se dešava ako redovno recikliramo, možemo uticati na našu planetu. Smatram da država ozbiljno treba da se uključi, konkretno da uvede jače sankcije, ali i podsticaj za građane koji su odgovorni.

Kroz edukacije i delovanje institucija, kroz učvršćena partnerstva na koje naš Akademski centra stavlja akcenat, mi možemo doći do sjajnih rezultata. Ovo je oblast u kojoj se rezultati ne mogu videti preko noći, potrebno je vreme delovanja, ali mi smo spremni da povedemo građane i da se kroz naš primer dešavaju promene.

Kako građani mogu da pomognu i da se uključe u vaše aktivnosti?

Za sada, građani mogu da nas prate na društvenim mrežama kroz stranicu “Čepom do osmeha”, koji je naš matični projekat, ali naravno i kroz naše ostale aktivnosti. Mi stalno pozivamo volontere koji mogu da se priključe u određene aktivnosti. Kroz naše konferencije, kroz naše predloge, inicijative, događaje koje organizujemo, mi se trudimo da budemo prisutni. Sa mnom radi tim koji je stručan, i očekuju nas ozbiljni projekti u skoroj budućnosti. Uzbudljiv period pun dešavanja je pred nama. Sada je pravo vreme za promene.

Autor: Snežana Mišković